† Decay and sinister Silence, your World ripped in Dust and Ruins.I shed no Tears for your Pain.I shed no Tears for the Past †
petak, 22.02.2008.
I wish I could be a Bird...
At night - Asleep
Nightmares - Not Dreams
Drag Me Through The Dirt
There Is No Place To Run - Nor Hide
Snovi bole
Vrište u glavi, orgijaju u glavi, trule u glavi...Gdje njihove rane iskrvare, utopit će otrovom svaku laticu koja je ostala iza njegovog daha...Hladnog daha...Crne žile ljube mu krv crnu, krv prokletu, čarobnjak koji oduzima dah i obavija ga oko sebe.U sebe.Tamne riječi melodije rijeke koja ishlapljuje jer je on pio iz nje.Pustinja suhog pijeska koja gori od Mjeseca jer je on hodio njome.Ugasio je Sunce.Ugasio je zvijezde.Jedino je Mjesec ostavio...
Rupa je ostala gdje je i bila
He's in my blood
I Try To Keep Him Out
He Rules The Pain
He Makes Up The Ugly Thoughts
The Rotten Words
He Distracts My Nerves
...Mjesec, koji kad na mraku sije svoju paučinu sumornog srebra, šalje u tvoje snove ružne slike.Zbog njega snovi ti izgledaju kao stopljena tama na kojoj krici urezuju njegovo ime...
His claws
His Poisoned Laughter Twists The Knife
His Long Sharp Teeth
Motionless Silence
Sullen Muttering
...A kad Mjesec iščezne, i kada na nebu treba se roditi zora, ostane jedino - crnina.I to je dan.Razlika je samo u Mjesecu.I snovima.
He Holds The Blame
He's In My Veins
Prestani.Prestani,Prestani.Prestani.Prestani.Prestani.Prestani.
Želudac mi se preokreće.Mišići grče, srce će puknuti.Odjednom je hladno...Otvorene oči, i jedan pogled na Mjesec, opet mi ju vruće.On me vuče natrag u svoju zemlju.Topi me, neželim dublje, zakopava me, neželim dublje...
Zapravo je svejedno.Noć, dan, Dan, noć.Samo Mjesec se okrutno smije...
I've Never Seen His Face
But I Have Felt His Breath So Many Times
Soaked In Sweat
Sleeping Pills And Cigarettes
But When The Day
Chases The Night Away...
utorak, 29.01.2008.
Once you will know my dear, you don't have to fear, a new beginning always starts at the end...
14.1. Zagrebačka tvornica kuluture. Angel Seed. Within Temptation.
Dakle, 5 plave dame, 1 crvena gospođica, 1 smeđa gospođica i 1 brinetni mladić (dakako, plave dame bile su ljepše od ovo troje) uputili su se na koncert, već spomenute grupe tamo gore, Within Temptation.Bez problema ušli smo u Tvornicu te zauzeli dobra mjesta kod stage-a.Prije nastupa već spomenutih grupa, održavali su se pametni razgovori (a koliko su pametni bili možete zaključiti iz gore navoda da je bilo 5 plavuša koje su i dalje ljepše od ovo dvoje) o vrlo teškim temama.Konačno, gospoda Angel Seed kročili su pozornicom i zauzeli je na...20 min/pola sata.Lijepa svirka, pjevačica je imala mio i ugodan glas, sve je prošlo u napetoj atmosferi iščekivajući da WT dođu.I onda...su došli!Konačno!!!Hihihihihihihi...Meni je bilo prekrasno, uživala sam od prve do zadnje sekunde, mada mislim da moje glasnice nisu, ali ko njih jebe, ups koga za njih briga.Svirali su 97% pjesama koje sam željela i koje obožavam!!!Mother Earth, Ice Queen, Caged, The Promise, Deceiver of Fools, Jillian (I'd gave my heart), Stand my Ground, Angels, The Howling, What have you done, Our Solemn Hour, The Heart of everything, Hand of Sorrow, The Cross, The Truth beneath the Rose i Forgiven.Još samo da su svirali Memories i Restless ali i bez tih pjesama koncert je bio savršen.I još se uvijek sijećam svakog njegovog detalja iako tek sad pišem report s njega.Wt, volim vas više nego ikada °°okice mi najljepše trepću°°
Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!Dođite opet!
Slike koncerta možete naći na blogu Sister Nightfall koja je u mojim linkovima.I bez čijeg OPAKO DOSADNOG nagovaranja ovaj post nebi ugledao svijetlo dana.(Sad si ponosna harpijice hihi)
Svima šaljem jednu sočnu pusu i da Bog da vas zarazila bakterijama.
četvrtak, 10.01.2008.
Carry your Cross and I'll carry mine...
Gdje vidiš svijeće u ponoru tame...Ispod njenog hladnog zagrljaja, čuje se samo zvuk truljenja...I usmrdjelo truplo samo je jedna crknuta metafora za tebe, silovani đavao što krvlju vrišti samo je jedna bogohulna metafora za tvoj glas...U tvojem oceanu ja nemogu disati...Nebo je iskrvarilo svoju posljednju molitvu...Reci Amen, moj morbidni anđele...
Taj bubanj u tebi, bubanj smrti, kako bi te samo željela razapeti na ruševinama i iščupati to unakaženo, otrovano meso u tebi, iscijediti svaku kaplju krvi dok ne presahneš i crkneš na grobnici moje duše i u svojim prokletima noćnim morama gledati kako Sunce prži tvoje ostatke dok ne postaneš samo prašina među zrakama smrti.I smijala bi ti se.I boljelo bi me.I vrištala bi.I preklinjala bi.Ali dobio bi što zaslužuješ.Ti utvaro sjena i zla.Demone najljepši, proklet bio u najgorim mukama što ostaci tvoje duše zaslužuju.Zatrpala sam svu tugu i lakše je kad je sada bijes.Njime te mogu opržiti, njime te mogu uništiti.Utopila bi tvoj prah svojim crvenim suzama, maknula sa svijeta svo tvoje prljavo nasljeđe.Znam, nisam ni ja zaslužila ništa bolje.I znam, svatko dobije na kraju što zaslužuje.
Jer na kraju, isti smo.
Prijezir.Bijes.Mržnja.Hladnoća.Očaj.Ljubav...Izmučena, jadna, oskvrnuta našim grijesima, potopljena u oceanu tame, probodena crnim trnjem koji su rasli oko naših srca.Samo prikaza.
Moje kletve u tvojim očima, tvoja kazna na mojoj muci.
Igra je gotova.
Do Pakla, gade.
utorak, 25.12.2007.
I am the Life that learned to die, I have no Choice I've lost my Voice, I am the tear who broke with Fear...
Postaja 1.
Usnula je vječni san
Hladno crnilo prekrije joj dan
Anđeli bijeli što oplakuju njen kraj
Bludnici neće biti dovoljno za Raj
Oskvrnuta duša joj crkla
Nasmiješena Smrt mrkla
Hladnu ruku pomiluje njenu nježno
I odvede ju na mjesto snježno
Gdje počivati ona više neće grešno
Postaja 2.
...I pade u ledenu vodu koja joj probode tijelo kao da se zapetljala u milijune otrovnih trnova i tijelo joj zaplače krvlju dok joj oči zadrhtaše suzama.
Tako je hladno ovdje...Tako mračno...Posvuda samo gusta magla koja osljepljuje zagasitom bjelinom i to tako boli, ali njene krikove nitko neće čuti jer je zarobljena ovdje, nevidljiva kao duh i sada jedino čuje orkestar straha kako vapajima vrište u njoj...Nema života ovdje.Crne rijeke bolne teku, raniti samo mogu.Sunca nema...Ni Mjeseca, ni zvijezdi, samo veo proparani iznad nje što praznom tamom odiše, samo pustoš oko nje.
Živjeti, a ne biti živa.Udisati zrak, ali samo prljave čestice koje bole iznutra.Spavati, a zapravo biti budna.
Umirati, a ne umrijeti...
Postaja 3.
...
Sretan Božić želi vam Dementia
(Devil's Plaything)
petak, 07.12.2007.
See the Angels' cry...In the Eyes of mine...
Laž
Oskvrnut pogled, u jezik urezana crna tinta koja klizi crknutim riječima
Otrovano srce, u duši ogrnutoj crnom haljinom tuče bjesno
Okrutnost
Bezosjećajnost
Hladnoća
Crne ti ruže dišu u rukama, hoćeš li mi ih predati?
Hoćeš.Sa smiješkom
LAŽ
nedjelja, 02.12.2007.
I hear you calling...
Sisters of Mercy-Marian
In a sea of faces, in a sea of doubt
In this cruel place your voice above the maelstrom
In the wake of this ship of fools I'm falling further down
If you can see me, Marian, reach out and take me home.....
I hear you calling Marian
Across the water, across the wave
I hear you calling Marian
Can you hear me calling you to
Save me, save me, save me from the
Grave...
Marian
Marian, there's a weight above me
And the pressure is all too strong
To breathe deep
Breathe long and hard
To take the water down and go to sleep
To sink still further
Beneath the fatal wave
Marian I think I'm drowning
This sea is killing me
I hear you calling Marian
Across the water, across the wave
I hear you calling Marian
Can you hear me calling you to
Save me, save me, save me from the
Grave...
Marian
Was ich kann und was ich konnte (What I can do and what I could do)
Weiss ich gar nicht mehr (I just don't know anymore)
Gib mir wieder etwas schones (Give me something beautiful again)
Zieh mich aus dem meer (Drag me from the sea)
Ich hore dich rufen Marian (I hear you calling Marian)
Kannst du mich schreien horen (Can you hear me calling?)
Ich bin hier allien (I am here alone)
Ich hore dich rufen Marian (I hear you calling Marian)
Ohne diene hilfe verliere ich mich in diessem ort
(Without your help I am lost in this place)
Marian, there's a weight above me
And the pressure is all too strong
To breathe deep
Breathe long and hard
To take the water down and go to sleep
To sink still further
Beneath the fatal wave
Marian I think I'm drowning
This sea is killing me
-acap
subota, 10.11.2007.
Jebat ću te, skidaj gaće!
Došlo je vrijeme za novi post...XD Ali neću nikakvu priču objaviti ili išta pametno, što je i za očekivati od mene..
Nego, ima na jednom teen forumu dosta zanimljivih i izuzetno glupih pitanja..Pa ću vam skopirati meni najdraže 
Plakat ćete od smijeha, kunem vam se...I ako ste ikada mislili da ste glupi, e sad ćete promijeniti mišljenje.
Masturbiram jastukom… mogu li ostati u drugom stanju?
Sjela sam u pisalinu. Da li sam trudna?
Kupali smo se zajedno i on je svrsio u vodu.. Mogu li ostati trudna?
Gurnuo mi je prst dolje, da li sam jos nevina?
Sa deckom sam stupila u intimne odnose prije godinu dana i stalno koristim pilulu.
Prije mjesec dana, na fakultetu sam upoznala momka s kojim sam takodjer stupila u intimne odnose. Moje je pitanje da li moram uzimati jos jednu pilulu, jednu za decka, a drugu za kolegu sa faksa?
“Pomozite molim vas, stalno mi na kiti ispod glavica nesto bijelo!
Bok, imam pitanje za vas! Zanima me imali tezina kakve veze s menstruacijom, svi me u skoli zezaju radi moje debljine. Otkako sam dobila menstruaciju spolno se izivljavam na igrackama. Zasto? Da li sam normalna??? POMOZITE!!!
J*bala sam se s djedom, da li sam normalna!
Gledala sam pornic, treba li ga premotat kad ga budem vracala u videoteku ..?
Ako se j*bem u cmar, jesam li djevica?
Imam 15 godina i namjeravam stupiti u intimni odnos sa svojim momkom, ali me uzasno strah da ne ostanem trudna. Mislim, da ostanem trudna to bi bila tragedija jer je momak jako siromasan, a mama mi daje dnevno samo 10 kuna za kavu i kad bi skupljala za abortus trebalo bi mi 5 godina, a trudnoca traje samo 9 mjeseci. sto da radim?
Bok! Imam 11 godina. U trecem mjesecu ove godine primjetila sam da kad stavim ruku na trbuh, osjetim neko kucanje oko pupka. Mislila sam da sam mozda trudna. Uzasno se bojim trudnoce!!! Nisam jos nikad imala decka, a kamoli da sam spavala s njim, al mislim da sam trudna jer to kucanje osjetim tocno oko pupka. Je li moguce da sam trudna ako sam se samozadovoljavala ili to uopce nema veze sa trudnocom…
Imam 12 godina i ljubila sam se deckom. Poslije smo se “trljali ” preko hlaca… jel mogu ostat trudna???
Imam 16 god, spavala sam nedavno s deckom i cula sam da do 18 god himen ti ponovno naraste…. koliko mu vremena treba?
Spavam s 2 decka, da li ovaj prvi dok spavam s njim moze skuziti da sam ga prevarila?
Imam 13 god i pokazujem pi**u deckima u wc i jako mi je neugodno jer imam veliki crveni prist tamo dole… kako da se rijesim prista???
Moze li ginekolog skuziti da mastrubiram…..?
Hoce li moji roditelji skuziti da vise nisam djevica….?
Je li istina da masturbacija izaziva neplodnost…. ?
Prijateljica mi je rekla da ako se istusiram nakon sexa necu ostati trudna…. jel to istina…?
Imam 13 godina i nedavno sam spavala s rodjakom u istoj sobi (na odvojenim krevetima). Mogu li zatrudniti?
Vise mi je tipova sa partya reklo da ako jedem bombone (ectasy) da ne mogu zatrudniti, pa sam dala da svsavaju u mene. Sada sam trudna - da li to znaci da su lagali, ili nisam konzumirala dovoljno tableta?
Zadovoljavala sam se olovkom i toliko sam se zanijela da sam je gurnula prejako i malo sam krvarila? Da li je to bio moj prvi sex?
Da li mogu zatrudniti ako se kupam sa malim bratom u kadi?
cula sam neke cure iz 8 razreda spominju rijec peting, pa me zanima sta je to i da li se moze izlijeciti. Hvala.
Imam redovan seks sa deckom bez kondoma. Primetila sam da mi rastu grudi, stomak mi se uvecao a menstruacija mi kasni cetiri meseca. Da li to znaci da sam mozda trudna?
Imam devojku, ali povremeno jednom prijatelju pusim *****. Da li sam homoseksualac?
Pisem vam prvi put, iako redovito citam vasu reviju. Mislim kako je ful kul. U toj rubrici sam saznao puno korisnih stvari, zato sam se odlucio da vas pitam za misljenje.
Star sam 15 i po godina i imam vec neko vrijeme curu. J*bali jos nismo, ali to nije problem. Imam starijeg brata, ima 21 godinu, koji mi je pokazao kako se d*ka. Tada sam bio star 12 godina. Sada svaki dan skupa d*kamo, pa pusimo. A brat bi volio i j*bati se samnom. Ali meni je to gadno i radije bi i sa curom j*bao. Je li to pogresno sto radimo? Zbog toga jos ne znaci da sam p*der, ili? Hoce li me cura “ubiti” ako joj kazem? Ful hvala…
Spavala sam s deckovim bratom, da li se to smatra varanjem?
Imam 13 godina, nikada se nisam poljubila s deckom niti spavala s njime ali malo sam se udebljala, da li sam trudna?
Imam 13 godina jako sam lijepa, zgodna i imam velike grudi. Pomozite, sto da radim?
Ja i prijateljica smo se jucer s dva decka mazile i ljubile na krevetu.. Danas cijeli dan imamo vjetrove! Jesmo li trudne???
Samozadovoljavala sam se s Barbikom uslijed cega je Barbiki ispala glava i ostala “unutra”… sto da radim? Molim vas, ne saljite me ginekologu…
Imam 16 godina i imam decka s kojim imam intimne odnose. Muci me što on voli da mi gura grlic boce tamo dolje. Moje pitanje je da li mi je decko alkoholicar.
Uvijek kad se tusiram okrenem tus prema sebi i to mi jako pase, da li sam normalna???
Neki dan sam usao kod roditelja u sobu i oni su jako stenjali, da li su normalni?
Primijetila sam da na reklamama za uloske uvijek bude neka plava tekucina, a meni curi crveno.. Jesam li normalna?
Imam 13 godina i postat cu tata. Uvijek sam bio iskusniji od prijatelja, bio sam faca skole i u mene su se zaljubile sve osmasice. Pomozite!
Mislim da riječi nemogu opisati moje reakcije kada sam ovo čitala.Jednostavno nisam mogla vjerovati koliko glupih ljudi postoje,I od srca se nadam, da su barem neki lagali iz zajebancije...Hehehehehe...(I sva sam pitanja skopirala 
)
Pozdrav svima 
nedjelja, 28.10.2007.
Free, free as a journey man, feel, heat in the moonlight...
Evo, ja sam dobila naredbu od jedne khm dame khm ( XD ) da napišem report s koncerta Korpiklaani-a .
Bilo je...Veselo! Hehe, ma prejebeno, koji su to carevi...Obožavam fince, luđaci jedni...Jbg, "malo" me boljelo cijelo tijelo i vrat još par dana ali isplatilo se vraga mi.Bila sam u prvom redu 
i borila sam se za zrak.Ovom prigodom želim reći onom debilu da ga mrzim što mi je skakao po leđima mada neznam tko je on ali svejedno.
Dakle, mi se našli u 5 sati, 3 sata prije Velikog događaja.Čekali smo ljude s kojima na kraju NISMO išli, tako da se smrzavanje nije isplatilo...Mislili smo ući u Boogaloo prvi...također, neuspješna misija...Počeli smo ulaziti tek u 8 i 20.
Prvo su počeli Defiant.Zanimljivo na početku ali pomalo zamorno već na kraju.Onda poslije njih je bila pauza od 10 min.Te pauze između grupa su bile nešto najgore na koncertu uz onog kretena...Onda su konačno došli Stribog!!Odlično, bolje od Defianta, dobri likovi, a i treba je bila ok mada nije baš nešto pjevala nego samo zavijala, što je šteta, jer ima jeben glas...I rukovala sam se s basistom 
I onda poslije njih su Korpiklaani započeli(jebem ti pauzu od pola sata).Odlični odabir pjesama, atmosfera za popizditi dobra, svi su bili odlični samo je malo frik za harmonikom kojem fali par zuba bio malo bzvz.Ma mogao nam je bar dodati tu jebenu kolu!!
Sve u svemu, savršensto!Pjesme koje su svirali su bile-Wooden Pints, Cottages and Sauns, Journey Man, Hunting Song, Beer Beer, Happy little Boozer i neke instrumentalke...
PS-moram spomenut još da smo se slikali ispred Korpiklaani busa *proud*, i HVALA Martini na onoj pivi, spasila me od žeđi..A ona je tu pivicu dobila od gospodina vokala.Slike koncerta možete naći na adresi Sister Nightfall koja je u mojim linkovima
Pozdravlja vas vaše "Veličanstvo Rukovala-Se-S-Likom-Iz-Striboga"
Hehe, ovo je ta moja slika ispred Korpiklaani busa, znam ne vidim se ja baš, ali glavno da piše Korpiklaani iza 
petak, 05.10.2007.
I bleed because the Dark is near, I cry as I realize you can' t be here...
Zvona se čuju tamo u daljini, ispod izrezanog neba gdje je srebro rastaljeno, čuju se snažni udarci i dubina koja pjeva zajedno sa očajem...I nebo pleše svoj zadnji ples pred iskrvarenjem, umiruće boje tope se polako...Tamno siva pomiješana sa ružičastom...I nekako žarko, a opet tako umrtvljeno...
I faced my fears a thousand times
Endless doubts - Life of paranoia
I try to find a way out
From this state of suicidal urge
Bole me oči...Osjećam prazninu...Duboko, i gubim se tamo unutra, ne čujem više zvona...Vene polako crno cvijeće, zvijezde se gase...Progutalo ih beznađe...I ne sjećam se više one lijepe riječi...One melodije koja jeca zajedno s klavirom i suzama...Boje se gase...Ostaje samo blijeda uspomena na glazbu...I gdje je sada onaj slabi šum, ona malena zvijezda koja bi se rasplamsala, zar sam toliko izgubljena da ju nemogu zamoliti ni za jedan njen ledeni plamen?
I feel so jaded now, so far away...
I can't face next morning with this pain...
Another cut lacerates my flesh...
Sometimes i think it will be the last...
Gdje vidiš svijeće u ponoru tame...Ispod njenog hladnog zagrljaja, čuje se samo zvuk truljenja...I usmrdjelo truplo samo je jedna crknuta metafora za tebe, silovani đavao što krvlju vrišti samo je jedna bogohulna metafora za tvoj glas...U tvojem oceanu ja nemogu disati...Nebo je iskrvarilo svoju posljednju molitvu...Reci Amen, moj morbidni anđele...
I need to stop these sick death thoughts...
And cry for joy when you'll be here again...
I'll watch you sleeping naked at my side...
I'll kiss you and this blood will stop to flow ...
utorak, 11.09.2007.
Yell at me I want to be your light that shines, but my ground is shaking and I might fall, I wish that I could say, I wish that I could be your evil in a closet...
Get Your Own Quiz!, More Quizzes
Nja, eto nije još priča gotova...Pa sam napravila jedan glupi kviz(da se imate čemu smijati ili plakati)...Nema veze ako nećete neke stvari znati, ne poznaju me svi...Uživajte...I čuvajte živce...:)
Vaša
Countess Dementia di Santi
četvrtak, 02.08.2007.
I'm the Nightfall and Wizard that summon thee, you're the Blizzard that drape my eyes, I'm thy Sorrow and vein of obscurity, you're the Dagger that cuts...
Pogledaj u zrcalo...
Glas dubine najtamnijih oceana, poput grubih krhotina stakla zabijalo se u moje tijelo, ulazilo nepozvano u najmanje odaje moga srca gdje je svojom crnom bojom pisalo na krvavoj, vrućoj površini koja je bujala sve glasnije, samo jednu rečenicu...
Pogledaj u zrcalo...
I jesam... Okrenula sam se i bijelim prstima dodirnula to glatko, krhko staklo.Mogla bih ga zdrobiti odmah jer je nemoćno, tako lijepo prikazuje lažan štit.Ugledala sam se u tom prozirnom moru, svoje smaragdne oči koje su se poput blistavog otrova stapale sa ogledalom.Sjajne ali opet tako mrtve...I moja kosa, duga i bujna stajala je tamo poput ukrasa jarko grimizne boje, pakleno crvena, vruća...Lice mi bijaše bez ijedne nepravilnosti, uglađenih crta.Izgledala sam kao presavršena porculanska sniježna lutkica, divlja zbog kose boje vatre i dva draga kamena.Trepnula sam na trena pitajući se kad će mi se njegova pojava pridružiti u usamljenosti, jer me prestao dozivati.I doista, samo sam na trena zaklopila oči i već samo mogla osjetiti kako me njegovi hladni, dugi prsti dodiruju, nježno klize vratom i leđima dok mi se i najmanja dlačica na tijelu ježi.Progledala sam i vidjela u zrcalu kako me on grli...Bilo je tako divno, osjećati njegove snažne ruke oko sebe, kako nestajem u njegovom zagrljaju smrti.Ali prelijepe smrti, i sve bih na svijetu dala da mogu milijun puta umrijeti samo da ga osjetim.Kako ljudsko, očajno od mene, ti osjećaji i razmišljanja...On me ugodno guši, drobi u sebi i postajem krhka kao ogledalo, nemoćna u krhotinama....
Dementia, želiš li to? Želiš li osjetiti ljubav demonskog srca, pokucati na vrata pakla da te ono proguta u svojoj boli užitka, nestati u strasti vrelosti i ubrati najkrvavije ruže, a zatim pjesmom silovati anđele u raju, razderati njihove bijele haljinice i piti djevičansku krv, uživati u njihovim milim glasovima koji molitvama nemogu isprati sve svoje suze koje klize nebom, ali nebo krvari voljena, zbog tebe, jer oskvrnula si najčišće i nema sada te molitve spasenja da te zaustavi, jer nevinost si zakrvarila...
Njegove riječi su me preporađale, gorile u meni i spaljivale sve uspomene i osjećaje usamljenosti, a duboka praznina je čekala da je on ispuni, zakopa zauvijek svojom krvavom, gustom tekućinom besmrtnog života i topline.
Da...Želim tebe, tvoju ljubav, život i smrt neka unište sve puste godine, sav led neka se otopi, pretvori me u taj plamen i ne ostavljaj me opet tako samu...
Prošapćem stenjajući u njegovom čvrstom zagrljaju, puna obećanja i nade da on zdrobi svu bol, svu patnju koja je tako dugo prebivala u meni i nije spavala...Neka on izbriše sve rane, utopi sve što nije vrijedno života u meni, a opet je disalo i hranilo se duboko u tami moga srca gdje sam predugo umirala...Predugo...
On se okrene prema meni ne ispuštajući me iz zagrljaja ni na tren, te me pogleda...Gledala sam u njegove oči, dva rubina jarke krvavo crvene boje kako sjaje, mogla sam vidjeti odsjaj svojih očiju na njegovoj veličanstveno obojanoj i bujnoj podlozi.Moji smaragdi su se stapali s njegovim vratima duše i osjećala sam kako on polako ulazi u mene...Lagano se spustio do moga vrata i hlapljivo ga poljubio, razderao svojim oštrim zubima i pustio gusti eliksir da poteče njegovim usnama i grlom.Odjednom sam osjetila da me njegova pojava drži za ruku čvrsto i sprema se zajedno sa mnom spustit tamo duboko, duboko dolje.Gledala sam kako krvavi dragulji silovito ali nježno gutaju crnilo, topli veo me ogrnuo vrućinom koja je strujala svim mojim osjetilima.Njegove usne su održale obećanje i za čas sam se našla u vrtlogu strasti koji je gorio u i na meni, čula sam zbor vriskova kako pjevaju svoju pjesmu koja je odzvanjala paklom, a predvodio ju je sam Lucifer, kralj svoga svijeta.U grijehu sam uživala, u grijehu sam živjela i samo tamo.S njim, svojim Bogom i Sotonom, Palim anđelom, demonom ljubavi i obećanja i samo mi ih je on ispunjavao, samo me on volio, svaku kap krvi koja je dio mene, svaki najslađi i najmanji slap koji bi pažljivo ukrao i čuvao u sebi, svoj i moj eliksir života koji nas je stapao zauvijek zajedno.Ja sam živjela u njemu, a on od mene.Ja sam živjela od njega, a on u meni...I nije bilo te bjeline koje nebismo razderali...Oh, gledaj kako anđeli padaju mrtvi...Slatka...Slatka je ta krv njihova...
Pažljivo je izažao iz mene i nježno polizao ostatak krvi.Srce mi je ubrzano tuklo i bilo neutaživo.Željelo je još sreće, još užitka.Poljubila sam ga i uzela nekoliko kapljica krvi.Samo mi se nasmiješio...Da, Damiane...Zauvijek ćemo zajedno umirati i ponovno se rađati u krvavoj vrelini i gorjeti, ljubavniče moj voljeni.Jer se demoni poput nas, žedni, vole i u najdubljim, najskrivenijim odajama pakla i raja...Zajedno...To je naša molitva...
petak, 06.07.2007.
Take my hand as I wonder through, all of my love I gave to you...
Evo, ja odlučih da je vrijeme za novi post...Pa eto ga.Meni je pomalo bezosjećajan, s moje strane.I već me nervira jer sam ga pročitala milijun puta.Ali ipak ću ga objaviti, sjećam se da mi je bio dobar prvi put kad sam ga pregledavala.I neznam više što da kažem...Hm, da.Uživajte...
Zajedno sa zadnjim krikom ptica, prije nego su njihova mala tijela izgubila na krvavom nebu, začula sam kako se razbilo njeno stakleno srce...Taj vrisak je poput žileta parao tanki veo, moju dušu koja je plakala zbog njene boli.Što sam mogla učiniti osim oplakivati zajedno s njom krv koju je prolio nož zabijen u to krhko srce, tugu zbog koje je puzala umrljana vrelim suzama?Osjećala sam to crnilo koje ju je zakopavalo, osjećala sam svu tugu koja ju je gušila...Njene suze bile su moje suze, njeni komadi krvavog stakla bili su i moji.I boljelo me...Što je moja jedina ljubav sada trunula, venula i pretvarala se u pepeo.Moja ruža, najcrvenija, ljepša i punija od najveličanstvenijih vrtova.Ti otopljeni biseri iz njenih žalosnih dijamanata, tekli su mnome jer ja nisam mogla plakati, fizički...Bila sam samo dah hladnoće ispunjena besmrtnošću, samo duh.I umirala sam od te bespomoćnosti što je nisam mogla zagrliti kao nekada, patila sam jer ona pati.Opet je slomljena tu ležala, opet su je razbili, taj najljepši dragi kamen bio je iznutra tako nježan i krhk.A ja je nisam mogla zaštititi od okrutnosti koja ju je ponovno, po tisućiti put nemilosrdno silovala.Samo sam gledala u njene oči...Boja koja više nije sjajila, već se ovaj put zauvijek osušila.Gledala sam ju kako umire, osjećala sam kako joj tijelo blijedi.Najdraža moja...Čak ni u smrti nećemo biti zajedno, uvijek će tu biti to nebrobojni zid koji ni ona ni ja nećemo moći razbiti.Što smo skrivile Bogu i Vragu, anđelima i svetcima?Samo smo se voljele i još uvijek se volimo.Taj njen glas violine koja je pjevala nježne niti tuge ili grleni smijeh, oči u kojima si se mogao izgubiti, ali bi te ona uvijek pridržavala toplinom kojom je odisala.Njene misli, turobni glasovi koji su razmišljali i filozofirali na glas o smislu života, smisli smrti, smislu ljubavi.Njena osjećajnost i nježnost zbog kojih je djelovala kao izgubljeni anđeo na putu u Raj.Ali, samo moj anđeo.Koji se odvojio od mojih usana, bio namjerno isčupan iz mojeg zagrljaja...Život i smrt su se nemilosrdno poigrale životima i tako uništila obja...I sada smo obje samo nevidljive prikaze unakažene hladnoćom života na kojima su ocrtane rane koje nikada neće zacijeliti, nego samo postati vrišteći ožiljci, odvojenost mjeseca i neba, praznine i rupa, tijela i krvi...Patnja čak i u smrti...A samo zbog ljubavi...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have...All of me...
I've tried so hard to tell myself that you're gone...
But though you're still with me,
I've been alone all along...
utorak, 26.06.2007.
Skin to teeth...Visions appears to me in red, scouring my Wounds with your Spit...
Evo mene konačno...Znam, nemogu ni ja vjerovati da konačno pišem novi post...Dada...
Dakle, ispičavam se onim osobama kojima sam obećala da ću napisati post u četvrtak...I nisam, naravno...Sljedeći put kada vam kažem da ću napisati post tad i tad nemojte vjerovati u to 100%...uvijek se predomislim, ili me uhvati lijenost ili nekuda idem...Ljudi, uživajte na praznicima jer će oni prebrzo proći...Volim vas sve...
Imaš lijepe oči...Boje jeseni, tamno zelenilo pomiješano s divljim kestenima.A Sunce ti je, usprkos gustim, sivim pokrivačima uspjelo darovati nekoliko blijedih niti zlatnog svijetla.I smiješ se, pojačavajući taj sjaj, čineći ga veličanstvenijim i jačim od tužnog neba.Uskoro će se njegovom površinom sljevati slapovi suza, sve nas kupajući.I ja te gledam kako se veseliš ali neznam čemu.Vjerojatno želiš nadjačati turobnost dana, zagrijati hladni zrak ukrašen malenim kapljicama.Ali ta tvoja toplina ne dolazi do mene, tvoje osmijehe ne čujem, tvoja sreća me ne dodiruje...Daleko si od mene, čak i kad nisi, s tobom me vjetar jače siluje grubom studeni.Ne pobuđuješ moje uspavane osjećaje, samo bijes.ZAŠTO se ne trudiš dovoljno?!?Zar te nisam vrijedna, nisam dovoljno dobra da bih mogla osjetiti toplinu, njen meki prah, koji prosipaš posvuda osim po meni?Ne voliš li me dovoljno da bi moje rupe uspjele biti ispunjene?!Što radim krivo?Što ti radiš krivo?Zar neznaš da me ta praznina predugo ubija, usamljenost ju je iskopala već preduboko, a ti joj samo daruješ krvave rane, ožiljke koje neće zacijeliti.A već ih je previše...I polako moja mržnja izbija na površinu, obavija rane i buja...A ti me gledaš i NIŠTA NEVIDIŠ.Zar sam TOLIKO nevidljiva?I polako me hraniš bijesom svojim osmjesima, počinjem osjećati samo mržnju, želim da ona nadjača ovu ubojitu bol jer je ona postala prejaka za mene.I žile mi počinju divljati, a krv vrištati u njima.Mogu osjetiti kako želja za osvetom grli moje srce.Bijesno te gledam, već mi uši krvare od tebe ali ti ništa ne primjećuješ...Počinjem se histerično smijati zajedno sa pjesmom jeseni, a ti me konačno pogledaš.I čudiš se mojem napadaju vriskova, počinješ se bojati.A ja oživljavam unutra, žedna tvoje prolivene krvi i tvoje patnje.ŽELIM da te boli mada znam da te to neće gušiti onako kako mene...Uzimam prvi najoštriji kamen na koji naiđem i sa svom snagom krenem na tebe.Tvoje tijelo se nije pomaknulo, valjda te šok zakopao u zemlju.I zadnji put te pogledam, svu mržnju koja je otrovno strujala u meni, napokon je dosegnula vrhunac.Udarim te kamenom po glavi, a oči ti se okrenu.No nisam stala.Htjela sam te kazniti za sve tvoje nedovoljne pokušaje da me vratiš u život.Lijene, jadne, nemarne...Udarila sam te kamenom još nekoliko puta, osveta i bijes su vladali mnome.Suze se spuste nebom, grmljavina osvijetli tvoju slobodnu, prelijepu krv koju sam mrzila jer je bila dio tebe.Zaustavila sam se uspuhana i zadovoljna s pogledom na tvoje jesenje oči i izmrcvareno, kašasto lice.Nasmiješim se.Ali ovaj put iskreno bez trunke histerije.Sada se konačno osjećaš onako kako je meni bilo pored tebe, svakog dana, minute, svake JEBENE sekunde.Mrtvo...
Help me - I can't break out this prison all alone
Save me - I'm drowning and I'm hopeless on my own
Heal me - I can't restore my sanity alone
ponedjeljak, 21.05.2007.
The pale Moonrise in her Eyes...Serene like a frozen Stream...
Ležala sam na plaži, okupanoj slanim poljupcima mora.Mokri pijesak ostavljao je svoje tamne jantarne otiske na mojem golom tijelu.Jedino me je hladni zrak, koji su divlji valovi poslali na mene, ogrtao svojim velom ukrašenim kapjicama mora.Nije me bilo briga.Ta hladnoća se nije mogla mjeriti sa onom koju si ti otjerao u mene.Tako grubo...Gledala sam srebrni mjesec kako me čuva svojim bijelim svijetlom na ponoćnom nebu.Bio je prelijep.Njegova svilena, čarolija kako tka maglovitu paučinu na beskonačnom nebu.Ali...nešto ne valja...Zašto nema zvijezda?Sjajnih dijamanata koje mu prave društvo u morskoj noći.Njegovog dragog kamenja...I on je usamljen.Stoji tamo na praznom nebu i čeka nježnu zoru da ga utopi s ružičastim svijetlom koje je poput mladih, bujnih cvijetova.A ja čekam tebe da mi se ispričaš.Bi li, rekao OPROSTI za ono što si mi učinio?Bi li rekao razlog ZAŠTO si to učinio?Bi li umirao za mene kao što ja sada venem za tebe, zbog svih tvojih zima koje si poslao na mene, zbog sve svoje krvi koja se razlila za tebe, zbog milijun suza koje su se prolile i, opet, zbog tebe!?Sada tu, na hladnom pijesku slušam melodiju divljih valova i šaputanje vlažnog vjetra kako vode ljubav stvarajući pjesmu mora.I osjećam kako mi srce plače, silovano od tebe, iskorišteno i raskomadano u sitne, krvave krhotine.Za tebe sam bila kao lutkica, tvoja mala žrtva s kojom se možeš igrati kad poželiš.A kad si našao novu i ljepšu, bacio si me i zaboravio.Najgore od svega je to što sam te ja, za vrijeme naših igrica, zavoljela.Prenaivno, preduboko...
Ja sam OPET dobila zadatak, ovaj put od Take me, take me into your arms my love then rape me zadatak da napišem pjesmu.Ali ja sam napisala priču jer mi je tako lakše.Riječi su bile mjesec, žrtva, ti, more, smrt.Nisam u tekstu upotrijebila riječ smrt.Iako mi je ona česta inspiracija, ta crna dama, u tim trenucima kada sam se družila s papirom, olovkom i svojim osjećajima jednostavno nisam osjećala potrebu da njenom pojavom "ukrasim" priču.Smatram da bi postala presladunjava, a to zbilja ne podnosim.A i ovako je prilično pekmezasto.Ali meni ne smeta, baš mi se sviđa, da samo znate kakva je tek prva verzija...Fuj, tada sam zbilja pretjerala sa osjećajima.Zadatak predajem gospođici Northern Light, All good thing, Take me, take me into your arms my love then rape me i Black I Countess da napišu štogod žele, a da pritom primjene riječi zima, ljeto, jesen, proljeće.Ljubim vas sve...
srijeda, 09.05.2007.
The only way you can love is to hurt me again, and again, and again, and again...
Meso mi se raspada, trulim...Zbog tebe...Kao oronulo, crveno lišće padam na tlo zlatnog krajolika i puzim dalje, ostavljajujući trule, usmrdjele komade sebe.Moja unakažena sjećanja na tebe pretvaraju mi srce u krvavu kašu i gnjeće ga, iznova i iznova sve jače dok ono vrišti od boli.Sjećaš se što si mi radio?Rezao iznova svakim danom, klizio mojim tijelom žiletom, puštajući da me krv mazi.Još uvijek na sebi osjećam tvoj jezik kako liže rane pune crvene tekućine.Strastveno.Pohlepno.Tvoji snažni orgazmi i moje bolno stenjanje kad mi je oštrica kopala po tijelu, dok si ti tražio i namanji, najslađi slap svoje ljubavi.Ali sviđalo mi se...Ta željezna bol koja je stalno bila u meni, tvoj mokri jezik dok je uzbuđeno ljubio moje tijelo razmazano krvlju.Kako sam te voljela, moj demoski ljubavniče!Ali sam te i mrzila.Zbog tebe sada kao raskomadana sjena, izgubljena lutam ovim zlatnim mjestom.I plačem krv kao što si oduvijek želio, trebao.Kako bih još samo jednom htjela osjetiti da me posjeduješ, da se zadnji put poigramo tvoj žilet, ti i ja.A onda bih htjela isčupati to tvoje bolesno srce, raskomadati ga golim rukama, iscjediti svu krv koju si mi ukrao i onda je popiti.Pa da napokon zauvijek budemo jedno...
You love is a Razorblade Kiss, sweetest is the taste from your Lips...
Ovo je zadatak koji mi je predao Hrčak, a budući da mi je priče puno lakše i bolje pisati nego pjesme to sam i napisala. isprićavam se što sljedećih me mjesec dana neće baš biti jer mi komp ide na popravak pa ću na internet moći samo kada sam na informatici...ljubim vas sve!
ponedjeljak, 30.04.2007.
Look at the Pain around me, this is what I shaved my Head for(ne pitajte)...
Pisala sam post od jebenih POLA OSAM!!Pogodite što mi se dogodilo, hahaha, IZBRISAO SE!!!!Sada nema NIKAKVE šanse da opet napišem isti post!A bio je sretan!Nikakva pjesmica ili priča, neide to meni, nego smiješni dijelovi iz moje prve (polu)knjige.HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH IZBRISAO SE...Izbrisao se...Izbrisao se...Izbrisao se...
Evo vam pokoji vic:
Kaže retardirano dijete Perici:
• Što me jebeš u zdrav mozak?
HAHAHAHA!!!
Pita učiteljica decu šta im roditelji rade. Te jednom otac policajac, drugom službenik, te ovo, te ono.... Perica neće da kaže.
• Šta je Perice?
• Ništa.
• Pa, ajde, reci.
• Pa, moj otac je striper u gej klubu. On igra i skida se drugim muškarcima za novac. Ponekad, kada je drugi muškarac baš zgodan i kada ponudi novac, moj otac ode posle posla sa njim da zajedno iznajme sobu u jeftinom hotelu. Tada za novac dozvoljava da drugi muškarac ima seks sa njim!
U učionici muk! Učiteljici neprijatno, skrene temu na nesto drugo, jedva nekako dovrši predavanje. Posle časa pita Pericu da li je moguće da je sve to istina. Na to će Perica:
• Ma, jok! Otac mi igra košarku za Srbiju i Crnu Goru, nego me blam da priznam.
HAHAHA, ovaj je bolji!!!
Zašto plavuša stavlja sat na ranu?
Vreme liječi sve rane...
HAHAHA, glupača...
HAHAHAHAHA izbrisao se...
srijeda, 18.04.2007.
May thy River bury her silvertears, a fallen Angel...enshrined in moonlit seas...
Šaputavi glasovi su svojom krhkom melodijom tuge obavijali njenu dušu.Iz očiju boje dijamanata, sjajile su se staklene suze.Njeni tihi jecaji pjevali su zajedno s pjesmom za slomljeno, krvavo srce.Srebrni mjesec je svojom bijelom prašinom obasjao njeno lice, oplakano kapima boli.Svojim dugim prstima, nježno je dodirivala hladnu površinu mrtvog jezera.Grobnu tišinu začaravala je jedino tiha pjesma njene neprežaljene tuge.Sve je izgubila.Svaku nadu je ugušila tuga njenog srca, razbijenog u milijun krvavih krhotina.Tama je svojim baršunastim plaštem ubila i zadnji osmijeh, pokopavši ga duboko u praznu rupu njene duše, a hladnoća je otrovno svojim kristalima zaledila slabi plamen topline.Ostale su joj jedino usamljene suze i crnilo koje je rezalo poput oštrih žileta, probijajući tanki veo svijetla.Poderajući ga.Mogla je vidjeti, duboko u prozirnom jezeru njegovo beživotno tijelo...Kako ga Smrt pokapa u crni, grubi pijesak, zajedno sa jedinom i vječnom ljubavi njenog isčupanog srca, dok se ona utapa u bolnoj rijeci koju je isplakala...
Tristania-Cease to Exist
A velvet breath of life
enchants the garden of delight
Her voice within these winds
The flower so serene
Her cold and silent wail
Descend like midsummer rain
Bury my heart in thine
A taste of heavens wine
Beneath a fullmoon bright
she comes with gowns flowing wide
With bloodlike lips of faun
Enchanting eyes of dawn
Towards the moon she gaze
A lonely tear runs down her face
For all she lost in life
buried so deep inside
Leaves...
dance in her precious eden
where she lies deep
Her loss in life engraved
in dusk and angeltears
Enlight in night within me
Lead me there
where my heart lies buried
beneath the seven seas
utorak, 10.04.2007.
But does anyone notice there's a corpse in this bed...
Evo, ja sam konačno odlučila objaviti pjesmicu koju sam dobila za zadatak od Head against the Sky.Riječi su bile: Vatra, igra, kušnja, vjetar i otrov.
Duga je...Neznam dali je dobro ispala, malo sam se žurila.Uglavnom, perverzna je i ne baš prekrasna... Sretan uskrs svima kojima nisam čestitala, nadam se da ste ga lijepo proveli.Ja sam taj dan bila u paklu tako da mi se baš i nije svidjelo.Mrzim te jebene, obiteljske praznike...božić, uskrs ma nije bitno.Samo cijeli, odvratni dan moram gledati lice koja mrzim i slušati glas koje ne podnosim.KAD ĆEŠ VEĆ JEDNOM UMRIJETI?!?!?
Ajde, ljudi uživajte u ovim prekratkim, sunčanim praznicima...A onda opet na mučenje...
I evo ja ću isto dati zadatak.Riječi su: Mržnja, krv, smrt, bol, užitak.Dala bih ja vama i ljepše riječi, ali trenutno se nemogu nijedne sjetit, totalno su me raspizdili...A zadatak predajem: Jerry, Dying,Hrčku i Ellie.Nebudite lijeni...Pozdrav i pusa svima...
Ležao je on na njoj pod blijedim velom mjeseca.
Kao otrov ulazio je u nju i ispunjavao je boli.
Njegovo stenjanje, prljavi užitak.
I njena krv, teški uzdisaju dok je svršavao u nju...
Ali sviđalo joj se.
Ta slatka, bludna bol.
Njegova stvar dok ju je nabijala sve grublje i grublje.
Tijela spojena u jedno.
Poderani bijeli cvjetići i divlja vatra.
Vjetar zapuše i dovede val hladnoće koja ju je ispunjavala.
Njen užitak je prestao, više joj se nije sviđala sva ta krv u kojoj je ležala.
Molila ga je da prestane ali slušati nije htio.
Nastavio je sve jače i jače.
Sada je vrištala, bol je bila užasna.
Osjećala je kao da joj netko čupa utrobu van.
Gušila se u vlastitim krikovima, u suzama.
Ubijao ju je...
A onda prestane vrisak.
Prestane plač.
Prestane disanje.
Prestane život.
On ju pogleda ravnodušno.
Kušnja njegova nije bila preduga.
Ostavio ju je tamo samu.
Poderanu, u crvenom neredu i mokrim licem.
Mrtvu, blijedu kao mjesečev veo.
Igra je gotova.
subota, 31.03.2007.
Please take me into your arms, when Love and Death embrace...
Sjedila je na sivom kamenu, pošaranom tamno-crvenom rijekom svoje krvi.Drhteći, čvrsto je hladnim rukama stiskala poderanu, crnu haljinu umrljanu svježim grimizom.Duga kosa joj je, zajedno s bisernim suzama, oplakivala blijedo lice.Prestrašeno, svojim je mrtvim, tamnim očima gledala Danyellovo beživotno tijelo kako spava u crvenoj lokvi krvi.Promatrala je njegovo neprirodno bijelo i mrtvački ledeno lice.Nekada vesele, živahne i sjajne zelene oči sada su bile prazne poput tamno-plavog neba bez srebrnih suza.Bio je truplo, tako mlado i nevino...Zar život uvijek mora uništiti i najnježnije?Samantha ispusti svoj tužni, slatki glasić i glasno zaplače.Preko bijelih usana su klizile suzice kapajući na krvavu haljinicu.Sva se tresla od usamljene tuge i gorke boli koja ju je snažno grlila.A ona je tako voljela svojeg slatkog, malog Danya, njegov grleni smijeh i sretne, velike okice.Sada je ostala sama...Dead girl has got a problem...Na krvavom kamenu, u poderanoj haljini potpuno izgubljena i očajna bez svog krhkog Anđela.I još je uvijek osjećala na sebi prljave dodire Vraga, njegov bolesni smijeh i odvratni jezik kojim ju je svu "obljubio".Ljigavu, nabreklu i žilavu stvar koju je gurnuo u nju i unakazio, dubokim, rasplakanim ranama označio zauvijek.Čistu, krhku dušu nevine djevojčice je raskrvario i ubio...Njegovo zadovoljno stenjenje i bludni, odvratni, pokvareni užitak.Neopisivu bol koju je pustio u nju i crvenu, vječnu hladnoću.Ocean tuge koji ju je razbludno ugušio i potopio...Zakopao duboko, duboko u crnom pijesku gdje je Sunce više zlatom obasjati neće.A onda joj je oduzeo i Danyella.Gorki, zli, bolesni Vrag...Odjednom, Samanthica, kroz svoje maglovite, mokre i tužne oči ugleda dvije paučinaste sjene kako dolaze do njih.Sletjele su lagano na blatnjavu zemlju i počele pjevati svojim mrtvim, prelijepim glasovima.Tužna melodija je, poput vjetra okruživala sve što je bilo mrtvo i živo dok nije ušla u njih.Samantha poklopi uši.Nešto tužnije u životu nije čula.Kao da su sjene pjevale bolom, tugom i strahom svih ljudi na zemlji.Ptice su kriknule svojim glasovima, a nebo se zacrvenilo.Pjesma je silovala Anđele u raju i paklu i oni su gorko plakali gustom krvlju...Samantha kroz zaplakane bisere ugleda kako jedna sjena grli Danyellovu dušu, umrljanu suhom krvlju.Pokriven crnim baršunom u sigurnim rukama Smrti osmjehnuo joj se svojim veselim, blijedim licem.Otvori usne i šapne joj nježno s najslađom ljubavlju:"Ne boj se sestrice, ja sam uz tebe".A zatim nestane u tužnoj pjesmi i svojem veselom smijehu.Samantha brizne u sretni plač.Nije mogla vjerovati svojim očima, ušima.Njezin mali Anđeo se probudio iz ružnog sna i sada je čeka u bijelom Raju.Kada je i nju Smrt primila u svoj hladni zagrljaj, zajedno su se vinule prema sivom, blještavom nebu.Samantha je zadnji put pogledala svoje truplo, život koji napušta.Bisernim osmijehom zatvorila je oči i utonula u tamni veo, dok joj je pjesma tuge i krvi odzvanjala tijelom.Rane u njoj su preduboke i svježe.Nikada neće u potpunosti zacijeliti, i dalje će ostati krvave i bolne ali sa neizmjernom toplinom i osmjesima, možda se led u njoj otopi, a tamu obasjaju zelene, sjajne okice...
petak, 23.03.2007.
Sanctus Espiritus is this what we deserve can break free from Chains of never-ending Agony...
Gledao sam njene otrovne, zelene smaragde kako me režu svojom čarolijom.S njenih punih usana, klizile su kapljice krvi koju je upravo ukrala svojim ljubavnicima.A lice joj je bilo poput prelijepog, bijelog mjeseca u beskrajnoj praznini i tami.Približio sam joj se.Svojoj vili smrti, krvavom dijamantu koji sam htio imati, koji sam trebao.Nadao sam se, duboko u svojoj mračnoj, prokletoj duši i očajnom srcu, punom ljudske ljubavi za njom.Njenim dodirom, poljupcem koji će slomiti vječni mrak u meni.Polako je približila svoje duge, elegantne prste pri mom licu, lice joj se primaknulo mnome.A onda me poljubila svojim crvenim usnama.Osjećao sam kako njeni hladni prsti grubo klize mojim tijelom, a s njenih usana sam još mogao okusiti oduzeti život, crveni napitak koji ju je činio živom.Strastveno i grubo je pritiskivala moje usne ližući ih nježno jezikom.Zaogrnuo sam je rukama, njeno tijelo se utapalo u mojem zagrljaju.Njezini dodiri, meke usne su me činile živim iznutra.Onaj vampirski dio, hladni, usamljeni i prazni, poput neba pod kojim sam je ljubio, oživljavao je.Ljudska strana mi je ponovno bila topla i ispunjena srećom i nadom...Ljubavlju.Baš kad sam počeo misliti, osjećati da još nisam zauvijek mrtav, ona me je ugrizla svojim oštrim očnjacima.Krv je potekla iz mojih usana i ona ju je počela piti.Odgurnuo sam je od sebe i ona je krikom pala na truplo kojem je oduzela život.Iznenađena, bijesna pogledala me očima punim mržnje i hladnoće.Iluzija ljubavi se ponovno razbila, sve nade koje sam čuvao za nju, sva svijetla su blijedo venula, sva ljubav je umirala.Shvatio sam.Ona je vampirica.Otrovna u duši i srcu kao njene zelene oči, hladna, gruba poput dodira kojima me milovala, krvava, bezosjećajna i prokleta kao svi ti lažni poljupci.Htjela je samo svoj užitak, svoju jednu ljubav koja će je ikada ispunjavati i činiti, barem nakratko, toplom.Krv.Ona je jedna jebena, crna rupa, ispunjena samo crvenim ledom, ravnodušna i mrtva kao popunjeni listovi crne boje, suhe i trule.Ponovno, razočaran i ubijen, ovaj put zauvijek, odlučio sam zakopati svoje ljudske osjećaje duboko u sebi jer ne donose ništa dobro.Samo ponovnu patnju, tugu, i vječnu bol.Samo sam time mogao biti ispunjen.Tražio sam život u hladnoj smrti, toplinu u tamnoj i beskrajnoj hladnoći, ljubav u bezosjećajnosti i mrtvilu.Ponovno slomljen i mrtav, led je počeo gušiti zadnju kap topline u meni, i činiti me praznim, vampirskim.Zadnji put sam ju pogledao.Njene lažne, hladne, prelijepe oči.I zadnji put ispustio krvave suze koje je tako voljela.Ona i Damian.Isti, jebeni vampiri, konačno su me uspjeli uništiti.I dopustiti da me samo bol zajedno sa hladnoćom topi u sebi.A tako sam je volio, tu vampirsku kučketinu...
ponedjeljak, 12.03.2007.
Grieving raveneyes falls deep with the Sunrise...
Oštri trnovi crnih ruža probijali su mi kožu.Uzdahnula sam i gledala kako kapljice krvi puze po laticama mog cvijeća.Ono je venulo...Nekada crvene, pune latice sada su se pretvarale u suhu trulež.Pogledala sam svoj vrt.Umirao je...Voda više nije bila biserna i prozirna.Izgledala je kao crna, gusta čipka koja je gušila tamno-ljubičaste orhideje.Mračno nebo je bacalo svoje uplakane sjene na moju utjehu, tamneći je i čineći tužnijom i hladnijom.Plakala sam zajedno s njim, ispuštajući uspavanu ružu na travu koja se povlačila natrag u mokru, trulu zemlju.Bila sam izgubljena.Moj raj, moje sklonište od okrutnog svijeta je nestajalo...Moja svjetlost, toplina...Samo sam tu bila zaštićena od pakosti.A sada me i to napušta i ostavlja ovdje...Samu i izgubljenu u hladnoj, mračnoj pustinji.Pogledala sam u nebo, nadajući se da ću ugledati osmijeh anđela.Nema ih...Bekrajnost je prazna i tamna.Ubila je i zadnjeg čuvara nježnosti.Suze su mi maglile pogled, dok me otrovna kiša utapala...Nestajem, gubim se u vječnom mraku i praznini, zauvijek sama...Moj me raj napustio...
subota, 03.03.2007.
Tears falling from the sky, words from a Lullaby, everything beautiful dies...
Ležala sam na uvenuloj travi, natopljenoj mojim suzama.Nebo, mračno i tužno bacalo je svoje uplakane dragulje na ovaj svijet.Anđeli su bili preumorni da bi svojim nevinim smijehom osvijetlili tamni beskraj.Vjetar je bio hladan.Svojim krhkim dahom, hladnoću je otjerivao na mene.Lice mi je bilo puno zaleđenih, gorkih suza.Čula sam tihi šapat.Bolnu melodiju koja me obuzela sa hladnoćom.Počelo mi se spavati.Ta izgubljenost, ta praznina je bila preduboka.Tjerala me da napustim život...Htjela sam što prije pobjeći od ovog sivog vela u svoje meke snove.Osjetila sam hladnu ruku na svojoj.Nježno me milovala.Melodija je postajala glasnija.Ubojitija.San me dozivao da poletim k njemu.Ono malo topline što je ostalo u meni, je venula.Tihi, blistavi plamen svijeće me napuštao.Hladnoća je poljubila pakosno moju uspavanu dušu i ušla u moje umorno srce.Smrt je sada glasno pjevala svoju grobnu melodiju.Odvlačila me od vječnih kiša, duboke boli i depresivnog, sivog vela, da se odmorim u snovima.Vječnim...Mrtvim...
Tristania-Beyond the Veil
Not fear, nor tears can reach me now
the light seems so clear
as the night fades away
Behold of thy flame, below of all shame
Come conquer me sweet dreams of paradise
Dusk drawn hither to my evening star
A glance in thy mirror
The trance of thy mirror
Venus...through the looking glass
Dance so frail and lost in the fields afar
Cast of thy mourning
Clasp life and glory
Venus...through the looking glass
The sense of angels in veils of dawn
Like she runs forever among thy halls
The pale horizons are closing down
The reasons for living are lost somehow
Cross my heart
with a glance upon the star of riddance
Drift afar
like teardrops on the Stygian river
I'm the nightfall and wizard
that summon thee
You're the blizzard that drape my eyes
I'm thy sorrow and vein of obscurity
You're the dagger that cuts
Shivers on the bleak horizon
Profound words...You're my frailty
ponedjeljak, 26.02.2007.
Love's the Funeral of Hearts and an ode for Cruelty, when Angels cry Blood on flowers of evil in Bloom...
Gledala je u njegove oči...Prelijepe, sive oči, duboke...Hladne...Prazne...Gubila se u tom beskonačnom ponoru...Toliko hladnom i usamljenom.Zar će joj dopustiti da padne s ruba, izgubljena...Ili još ima ljubavi u njegovim pogledima?Nježnosti?Želje?Nema...On je prazan...Njegove oči daju pogled u njegovu dušu.Mrtvu.Suze koje su dugo bile zakopane u njoj, sva tuga koja ju je gušila sada je klizila niz njeno lice.On ju je i dalje gledao.Ravnodušno.Nije ga više bilo briga.Više ništa ne osjeća.Dopuštao joj je da se gubi, da nestane...Kao i njegova ljubav za nju.Nekada puna, crvena ruža u njoj, topla kao što je on bio, sada je venula...Latice su postojale suhe, crne...Mrtve.Ruža se pretvarala u pepeo...A bol, beskrajna kao i plačno, tamno nebo koje je na nju bacalo svoje sjene, je ispunjavala njeno slomljeno srce...Kao najubojitiji otrov.Anđeli je više nisu branili.Znali su, prekasno je...On ju je razbio.I takvu u oštrim, krvavim krhotinama ostavio.Više ga nje mogla gledati.Njegovu prokletu ravnodušnost, njegovu prazninu koju ona više nije i nikada neće moći ispuniti.U TVOJIM OČIMA NEMA MOG ODRAZA.Okrenuo se.I otišao.Bezbrižan.Nju su utapale suze i otrov.Bol koju nitko neće moći isčupati iz nje.Ubio ju je...
subota, 10.02.2007.
All our Sins He'll die for us or did somebody lie to us...
Krvavi, hladni ocean nježno me grlio svojim ubojitim valovima.Jedino što sam mogla vidjeti ispred sebe bilo je tužno, crno nebo.Kao da gledam u neku duboku, beskonačnu, tamnu rupu.Više mi nije bilo hladno za tijelo.Navikla sam da je ocean ledeni pa mi više nije bilo važno dali mi se cijelo tijelo pretvara u vječni led.Samo mi je srce bilo tužno.Ono više nije htjelo osjećati ta ledena, zla krila koja ga svaki put siluju i onda da plače gorkim suzama.Duša mi je krvarila od tolike usamljenosti i praznine.Htjela je umrijeti, konačno iskrvariti i sretna pobjeći od ovog ubojitog pakla.Ali ja sam već bila mrtva.Već previše sam bila zarobljena u ovom Pandemoniumu.Iskupljivala sam se za svoje grijehe.Ali, zar je ijedan grijeh ovako velik da svoju smrt morate proživjeti u ovoj stravi i boli?!O Bože oprosti mi...Znam da su ovaj ocean tvoje krvave suze koje si toliko puta prolio u svojoj boli zbog mojih prljavih grijeha.Znam da ovo nemože biti Čistilište.Inače bi već odavno bila u tvojem krilu.Ovo je Pakao.I svaki put kada začujem pakosni smijeh koji odjekuje mojim ušima i ovom prokletim oceanom, znam da je to Lucifer kojem si me predao.Zar je toliko zlobe, nemilosrdnosti bilo u mojim djelima kad si me k Njemu i Njegovom carstvu bacio?O kakav si ti to Bog kad svoje sinove i kćeri ovdje napuštaš?Zašto si nas uopće stvorio kada nas ne voliš jednako, kada su ti jedni bolji od drugih?Kada nas kažnjavaš za život koji si nam TI podario?!KAKO TE MRZIM!!!Zavrištala sam tako jako da sam pomislila da mi netko čupa utrobu, da mi se pluća rastavljaju...A onda me bijesno utihnuo jedan val, opalivši mi pljusku od koje mi je nos prokrvario, od koje mi se vilica prelomila.Nebom su se prolomili glasovi koji su pjevali u sotonskom zboru...I od kojih mi se po tisućiti put srce ledilo i gromorno plakalo, od kojih mi je duša krvarila bijes, samoću, prazninu, tugu...COME JOIN THIS TOAST...GOD IS DEAD...
utorak, 06.02.2007.
Run throw my Veins, kill this Emptiness in my Heart, sweet Blood...
Sjedeći u mračnoj, gustoj šumi, okružena trulim, sivim lišćem, Victoria je prostrla svoju prelijepu, dugu haljinu boje šampanjca po tamnoj zemlji.Niz hladno, bijelo lice prelijevala se crvena, sjajna, valovita kosa sve do njenih ruku.Ogrlica, koja joj je okruživala meki vrat bila je u obliku tamnocrvenog križa.Dugim, nježnim prstima je dodirivala kapljice krvi na svojoj haljini gladeći ju.Jedna ruža crnih latica i otrovnih trnja bila je okružena grimiznim kapima koje su bile na njenim smaragdno zelenim, oštrim listovima.Oko vampirice su bile velike voštane svijeće koje su jedva osvjetljavale tu hladni noć.Niz njih slijevale su se guste kapi krvi zajedno sa vrućim voskom.Šuma je bila mrtvački tiha.Nije se čulo šuštanje lišća.Ni udisaji neke toplokrvne životinje.Ni vjetar koji je stražario šumom.Sve je spavalo vječnim snom.Samo su iz Victorijinih, besmrtno sivih, hladnih očiju klizile male suze oplakujući joj čarobno lice.I dok je osjećala krunu grubih trnova bijelih, čistih ruža kako joj probijaju vječno mladu kožu, zavrištala je svojim jakim, melankolničnim, očaravajućim glasom, pokazujući svoje bijele zube i velike oštre očnjake kojima će i dalje isisavati i ono malo topline i sreće u šumi dok ne bude potpuno pakleno mrtva.Baš kao i Victorija u svom pohlepnom, krvavom srcu...
subota, 20.01.2007.
Come melt the Ice...Maytime...
Gledala sam u ledeno-plavi ocean.Podsjećao me na nebo za vrijeme najtoplijeg ljeta.Samo što je on bio hladan kao i zima koja je zarobljavala ovaj svijet i moje malo,krhko srce.Vjetar je žestoko puhao zamrzavajući kristalno-slane suze koje su tužno klizile niz moje lice.Hvatala me sjebana melankolija dok sam gledala divlji,plavi ocean i njegove velike vesele valove kako se prelijevaju jedan preko drugog,oplakujući obalu punu gromadnih i oštrih kamenjara.Nimalo nježno,obasjalo me uspavano Sunce svojim blijedim,zlatnim zrakama.Nije bilo nimalo toplo.Kao ni sivo nebo.Sve je bilo zamrznuto.Sumorno.Prazno.Uhvatio je grozan i jak osjećaj usamljenosti i praznine.Hoće li ikada ova ledena zima prestati i dati Suncu da ponovno odmrzne ovaj dugi život i svijet?Hoće li toplina,osjećaj potpunosti i vječne ljubavi doći kada zima prođe?Ako ikada potpuno ispari u našim srcima i slomljenim dušama,hoće li se vratiti na vlast i ponovno zalediti svaki dio naših tijela i dati nam beznadnost?Praznoću?Usamljenost?!Kao odgovor na ta pitanja,Bog mi je zlobno i pakosno smijući se poslao niz svoj Eden meke i velike pahulje snijega.Polako su padale niz blijedo nebo u hladni ocean još više ledeći ga.Osjećajući kako mi niz lice još uz tisuću beskonačnih suza teče hladnoće,tuga i izgubljenost zarobljavajući moje lice,tijelo,beznadno srce i uspavanu dušu...
srijeda, 17.01.2007.
Emptiness is filling me...
u
subota, 06.01.2007.
Sacrifice me for my Sins...
Noć je polako utapala krvavo crveni zalazak Sunca svojim tamnim plaštem.Nebo je bilo tamno plavo bez ijedne male, svijetle zvijezdice koja bi ga učinila manje praznim i usamljenim.Jedino je veliki, srebrni Mjesec obasjavao mračno i beskonačno nebo svojom blijedo svilenom paučinom.Pandora je promatrala noćno nebo, dok je svojim dugim, bijelim prstima ledila čarobno bijelu, baršunastu ružu.Osjećala se tako umorno.Tako staro od tih silnih, beskonačno dugih godina svoje živuće smrti.U grudima joj je snažno i bolno kucalo njeno krvavo, prokleto srce.Večeras je opet utopila život svojim otrovnim poljupcem.Opet je nahranila svoje tijelo svježom, toplom krvlju.Opet je osjećala i čula glasove svojih žrtava koje su je preklinjale da im ne oduzme živote.Mlade i sretne.Tužne i bolne.Svejedno kakvi su, htjeli su ih zadržati u sebi.Te goruće, divlje plamenove koji su buktjeli u njima.Ali ona ih je svejedno ugasila.Divljim, oštrim, grubim zubima, zaranjajući u njihove vratove, sišući pohlepno i zadnju krv iz njihovih umornih srca.Nije više htjela ubijati radi sebe.Tu beskonačnu, tešku smrt više nije htjela podnositi.Te glasove koji su joj razarali mozak svojim jadnim, mrtvim vriskovima, ispunjujući joj dušu ledom kakav nije mogla podnjeti.Nije htjela.Vrisnula je prodornim zvukom koji je zaledio cijeli svijet.Nije htjela prestati vrištati.Lomila je nježnu, bijelu ružicu prolijevajući krvave, vruće suze iz svojih očiju po njima.Ledila je svijet svojim užasnutim glasom sve do izlaska Sunca. Ono je prekinulo svaki njen vrisak pržeći joj tijelo.Zadavajući joj paklenu bol.Uništavajući njenu čvrstu kožu, organe, srce, mozak, žile...Sve dok od nje nije ostao samo sivi pepeo, posut krvavo bijelim, polomljenim ružinim laticama...
petak, 05.01.2007.
Dead Boy
Lijepi dječak ušao je u malu kupaonicu.Njegovo lice je bilo tužno i izbijeno.Osjećao se tako usamljeno.Tako prazno.Kao da je sam na cijelom sjebanom svijetu.Da je jedno živo truplo koje ljudi vide, ali s gađenjem i žaljenjem gledaju.Izbjegavaju.Krupne suze počele su kliziti niz njegovo lice puno velikih i bolnih masnica.Tiho je jecao i primio se za mjesto gdje se nalazilo njegovo jadno, čisto srce puno krhotina.Sporo je kucalo.Kao da je željelo prestati činiti taj teški, neželjeni posao.Grubo je obrisao biserne suze i time ostavio crveni trag na licu.Htio je isčupati i slomiti tu bol, taj osjećaj tuge i vječne hladnoće.Htio je prestati osjećati.Zauvijek.Otišao je do kade i napunio ju kipućom vodom.Maknuo je majicu sa sebe i uzeo mali, oštri žilet.Ispružio je ruku i opustio je.Htio je da vanjska bol nadjača onu unutra.Onu goru.Polako je zarezao ruku.Počele su teći kapljice njegove gorko-slatke krvi.Lice mu je ostalo bezizražajno.Jače je zarezao.I još jače.I najjače.Konačno je osjetio najljepšu, najbezbolniju bol od svih.Onu koju si je sam zadavao, a ne drugi.Lice mu je odjedanput postalo sretno.Oči su mu se bolesno sjajile.Počeo se luđački smijati.Tako sretno i zlobno.Blistava, gusta krv padala je na čisti i bijeli mramor.Dječak je ušao u kipuću vodu.Zavrištao je.Htio je sav bijes, svu mržnju izbaciti iz sebe.Užasno ga je peklo ali nije htio izaći iz kade.Stavio je svoju krvavu ruku u vodu.Jače je zavrištao.Crvena voda je tekla izvan kade.Cijela kupaonica se crvenila ali dječak nije brinuo.Počeo je plakati i urlati.Nije ga bilo briga više ništa.Nitko ga u ovom svijetu ne voli i on će pobjeći iz njega.Uzeo je žilet i prerezao žile.Krv je štrcala po zidovima, staklu, po cijeloj kupaonici.Njegove oči su se preokrenule.Vidjele su se samo mrtvačke bjeloočnice.Uronio je u vodu sa sretnim izrazom lica.Nakon nekoliko sati, njegovo krvavo tijelo je beživotno plutalo po hladnoj i crvenoj vodi, dok je njegova prljava duša sretno napuštala ovaj okrutan svijet...
